Oproštaj posuških trećara s dosadašnjim duhovnikom fra Markom Dragićevićem

U sklopu slavlja Porcijunkule Franjevački svjetovni red Posušje, već tradicionalno po osmi put, organizirao je bdijenje na uočnicu Gospe od Anđela, 1. 8. 2019. Ovogodišnji susret bio je poseban, jer smo se oprostili od našega fra Marka koji u rujnu odlazi iz župe Posušje na novu službu u samostan Humac.

Nakon molitve krunice i svete mise koju je predslavio fra Jozo Hrkać, a predivnim pjevanjem uveličala naša Frama, koja nam je u svakoj prigodi na raspolaganju i kojoj od srca zahvaljujemo, slavlje smo nastavili klanjanjem koje je pripremio i vodio naš fra Marko. Odabrao je temu „Radost Evanđelja“ kao da nam je želio poručiti: ne budite tužni što odlazim jer Krist je uz vas. Snažne riječi iz teksta koji smo razmatrali započeli smo riječima Pape Franje iz njegove pobudnice:“Radost Evanđelja ispunja srca i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Oni koji prihvate njegovu poruku oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne praznine i osamljenosti. S Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa.“
U Svetom Pismu Gospodin nas mnogo puta poziva na radost. U biti, radost je zapravo pitanje naše vjere. Ako vjerujemo u radosnu vijest da je Bog uvijek s nama, da nas vodi, ljubi onakve kakvi jesmo, da su naša imena zapisana na nebesima i da nam je tamo pripravljeno mjesto, mi smo radosni. Ljudski gledano, nije baš lako biti radostan u teškim trenucima života kada nas pritisnu velike nevolje, a tada,utecimo se Gospodinu i dragoj Gospi i oni će našu tugu pretvoriti u radost. Tijekom klanjanja razmišljali smo o radostima u svom životu i shvatili da ih ima mnogo, za što moramo svakodnevno zahvaljivati Bogu kao što je to činio naš zaštitnik sveti Franjo. Molili smo za život u radosti evanđelja, da nas ne zaokupe ovozemaljska kratkotrajna veselja već da uz Božju pomoć težimo za višim darima, vječnoj radosti.

Nakon klanjanja, ispunjeni Duhom Svetim, ohrabreni riječima vjere, puni radosti nastavili smo naše druženje u vjeronaučnoj dvorani uz okrepu koju su pripremile naše sestre. Tu smo se oprostili od našega fra Marka i uručili mu skromni dar za sjećanje na nas trećare. Što reći u ovoj prigodi, kako zahvaliti fra Marku, čovjeku, svećeniku. Fra Marko je svećenik „starog kova“, jednostavan, skroman, uslužan, nenametljiv i istinski poslužitelj Oltara Gospodnjeg. Bez galame i reklame, jednostavno bez velike filozofije, tiho poput svetog Franje, sav svoj život posvetio je služenju Bogu, svojoj crkvi i narodu, sigurno uz puno žrtve, odricanja i odgovornosti za povjereni mu puk. Svojim svećeničkim služenjem, svima nama donosio je mir i radost evanđelja, njegovu ljubav i milosrđe, njegovo oproštenje.

Svoju svećeničku službu obavljao je u 8 župa do sada. U posuškoj župi s nama je proveo 13 godina. Duhovni asistent svjetovnih franjevaca bio je 12 godina. Prvi put od 1980. – 1983. i od 2011. kada je preuzeo službu od pokojnoga fra Dobroslava Begića, pa do danas. Kao svećenik znao je da ga primamo otvorenog srca i tijekom godina smo osjetili ono duhovno srodstvo što će nas kao zajednicu trajno povezivati. Uvijek je bio raspoložen i raspoloživ za naša pitanja, puno je znao i rado odgovarao. S njim smo naučili i produbili mnoge važne teme naše vjere od Pravila, života svetog Franje, Franjinih opomena, govorili smo o Božjim zapovijedima, svetim sakramentima,glavnim grijesima i krepostima, blaženstvima, milosrđu i još mnogim temama. Hodočastili smo zajedno, bili na puno duhovnih obnova, organizirali akcije, pomagali siromašnima, ukratko, on je svojim duhovnim vodstvom oplemenio naše duše, obogatio naše živote i učinio nas boljim ljudima.

I sada na rastanku, hvala Vam dragi fra Marko što ste nas prihvatili kao svoje, hvala vam što ste nam riječi Svetog pisma približavali na najpristupačniji način, hvala vam što ste predano vršili svoje svećeničko poslanje, hvala što ste radili na poboljšanju i produbljenju naše duhovnosti, hvala vam što ste kroz 12 godina uistinu, u punom značenju te riječi, bili naš dušobrižnik. Zahvaljujemo vam i na franjevačkoj jednostavnosti, tihoj nazočnosti, ljudskoj toplini i smirenosti, a Bogu hvala na tim darovima kojima vas obdario. Molimo Boga da po vašem primjeru mladi spoznaju ljepotu i značaj svećeničkog poziva. Nedostajat ćete nam a vjerujemo i mnogim župljanima. U njihovo ime hvala što ste ostavili Božji trag u našim dušama po svetim sakramentima koje je Bog podijelio preko vas. I uvijek, kad budete u prigodi, navratite, nemojte nas zaboraviti. A mi trećari, radujmo se jer dobivamo novog pastira, duhovnoga asistenta, našeg fra Ivana Landeku kojem ovom prilikom izražavamo toplu i srdačnu dobrodošlicu u naše bratstvo i zahvaljujemo mu što je prihvatio ovu zahtjevnu službu. Fra Ivane, mi se uz Božju pomoć pripuštamo i prepuštamo Vama, vaši smo.

Na kraju ovog emotivnog susreta fra Marko se zahvalio za sve ove godine našega zajedništva u kojima mu je bilo lijepo s nama, zahvalio se na suradnji i podršci, pa je potekla i pokoja suza. No naši životi teku dalje, i kako reče papa Franjo: „Mi smo tek putnici na putu u nebeski Jeruzalem, u Božji Grad, naše konačno odredište. Cijeli naš život je jedan put, i kada se zaustavimo stvari ne idu, stoje. I zato i vi i mi moramo hodati dalje, kamo nas šalje Božji poziv.“ Sretno Dragi fra Marko, iako smo pomalo tužni, radosni smo što vas Gospodin poziva u svoju službu baš na Humac, u taj Božji vrt i rasadnik mladih svećenika. Neka vas na vašem putu na novu službu, uvijek i u svemu blagoslovi i čuva dobri Bog, neka vam podari duhovni i tjelesni mir, ljubav neka je u vama, da obilno dijelite radost evanđelja još dugo godina. Neka Duh Sveti bdije nad vama i vodi vas!
Vole vas vaši posuški trećari!

Ana Bago, OFS Posušje