Mostarsko bratstvo na Križevcu

Korizma je. Naše bratstvo već godinama u korizmenim danima pohodi brdo Križevac u Međugorju gdje zajedno obavlja pobožnost Puta križa. Nedjelja je. Treći je dan mjeseca travnja, proljeće je uvelike došlo – baš se veselim! Sretna sam što je baš ovog dana proljeće, sa svojim suncem i nekoliko oblaka, pratilo naše hodočasničke korake. Blagoslovljen dan, zaista!

U 13 sati svi smo se okupili ispred samostanske crkve, kod naših svetih Petra i Pavla, rasporedili se po autima (neki su pak odlučili putovati s bratom vjetrom pa su išli s motorom ) i polako krenuli put Međugorja. Pod Križevcem nas je čekala skupina braće i sestara koji su već ranije došli u Međugorje. Uspinjući se prema križu, razmatrali smo i molili uz postaje Puta križa. Naš fra Josip je predvodio pobožnost razmatranja Isusove muke, razapinjanja i uskrsnuća. Od kamena do kamena, od postaje do postaje, stigli smo i na vrh, do križa. Okupljeni oko križa, sve ono što smo molili uspinjući se, saželi smo pjevajući Mu:

O Isuse, daj da pjevam,
muku tvoju, suze lijevam
gledajuć’ te nevina
za nas griješne mučena.
Isukrste, svoju muku
tisni u srca svome puku;
po toj muci ti nam daj
poslije smrti vječni raj.

Predivno! Nakon pjesme ostali smo u osobnoj molitvi pred svojim Gospodinom i njegovom i našom Majkom. Svatko je imao priliku u tišini zastati uz križ, čuti Isusove posljednje riječi, primiti dar umirućeg Isusa: „Evo ti majke!“ I, dakako, Isusu kao uzdarje darovati sebe.

Brat Zlaja je, naravno, zabilježio ove trenutke sa svojom kamerom, od koje se ne odvaja! Stoga i nekoliko fotografija ispod teksta…

Nakon što smo se spustili s Križevca, tjelesno se okrijepili (sok, voda, kava, slatkiši, kiflice…), odvezli smo se u župnu crkvu sv. Jakova na krunicu i misu. I tako – kad je sunce već zašlo, kad smo se nahranili Kruhom Života, primili blagoslov, krenuli smo polako put Mostara…

Dijana Milović, FSR Mostar