Korizmena duhovna obnova za članove područnog bratstva FSR-a
U organizaciji vijeća Hercegovačkog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (FSR-a), na prvu korizmenu subotu, 12. ožujka 2011., u samostanu sestara franjevki u Bijelom Polju održana je korizmena duhovna obnova za članove područnog bratstva. Duhovnu obnovu su predvodili s. Ljilja Pehar, sestra franjevka, i fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent, a na njoj se okupilo oko 150 svjetovnih franjevaca članova mjesnih bratstava iz Mostara, Širokog Brijega, Humca, Čitluka, Drinovaca, Posušja i Tomislavgrada predvođenih svojim ministrima i duhovnim asistentima. Radovalo je zajedništvo domaćina – školskih sestara franjevki Trećeg samostanskog reda, članova FSR-a i naših fratara koji su aktivno sudjelovali u ovoj duhovnoj obnovi (fra Josip Vlašić, fra Stipe Biško, fra Jure Brkić, fra Miro Šego, fra Marko Dragičević, fra Josip Mioč, fra Stanko Mabić i fra Bože Milić) te članica širokobriješke Frame, koje su animirale pjevanje.
Sudionike je najprije pozdravila s. Marija Čarapina, predstojnica samostanske zajednice u Bijelom Polju, koja je izrazila radost zbog ovog susreta, a potom je fra Josip naglasio još jednu posebnu nakanu ovog susreta – molitvu za uspjeh Izbornog kapitula Područnog bratstva koji će se održati od 25. do 27. ožujka.
Prvi dio duhovne obnove sastojao se od dva razmatranja tj. duhovna nagovora. Prvo je imao fra Josip na temu Franjina korizma i Franjin post. Ukratko je predstavio Franjine korizme (kojih je u godini bilo pet!), istaknuo obilježje tih korizmi te izložio način na koji je Franjo postio, s posebnim osvrtom na cilj kojeg je Franjin post imao. Drugi nagovor održala je s. Ljilja Pehar, školska sestra franjevka, na temu Naša korizma i naš post. Ona je nadahnuto govorila o iskustvu posta, o plodovima posta te o potrebi posta za naš duhovni rast. Istaknula je da se post, molitva i djela milosrđa nikada ne razdvajaju. „Ne možemo moliti, ako ne postimo. Ne možemo postiti ako ne molimo. Post je molitva tijela. Kad postimo i molimo onda Bogu svojim cijelim bićem kažemo: Evo me! To je najbolja definicija posta i molitve“ – naglasila je s. Ljilja.
Nakon duhovnih nagovora, sudionici su imali priliku provesti vrijeme u bratskom zajedništvu uz kavu, čaj i koju grickalicu. Potom je slijedio sat euharistijskog klanjanja u prelijepoj samostanskoj kapelici. To je bilo pogodno vrijeme za produbiti odgovore na pitanja koja je sveti Franjo često postavljao Gospodinu i sebi: „Tko si ti, Gospodine, a tko sam ja?“ Klanjanje je predvodio fra Josip Vlašić. Nakon klanjanja svećenici su bili na raspolaganju za sakrament pomirenja, kojemu su gotovo svi prisutni pristupili, a s. Ljilja i s. Ivana Pavla su za to vrijeme predmolile žalosna i slavna otajstva Gospine krunice.
Vrhunac duhovne obnove bilo je slavlje Večernje molitve nakon koje je slijedila Euharistija. Večernju su animirale sestre franjevke, a također i pjevanje na svetoj misi. Fra Josip je iz misnog evanđeoskog ulomka, koji je govorio o Levijevu pozivu, izabrao dvije poruke za nas svjetovne franjevce. Prva je vezana za osobni poziv svakog od nas: „Kao i Levija, i vas je Isus pozvao. I taj poziv vas nalazi u različitim životnim okolnostima. Iz tih okolnosti vi ste odgovorili na poziv. I sada ste svjetovni franjevci. To je milosni dar. To je Božji put za vas.“ Druga poruka je vezana uz posljedicu Levijevog poziva: „Isus i Levi nisu ostavili grešno društvo, nego su ostali u njemu. I zbog toga trpe prigovore farizeja. To je poziv i svjetovnih franjevaca: biti uz grešne, korumpirane, prevarante, preljubnike, psovače, bludnike… Ne ih prezirati, nego im svojim svjedočenjem, svojom ‘jasnom kršćanskom motivacijom’ – kako govore i vaše Generalne konstitucije – biti poziv na ozdravljenje i obraćenje.“
br. Gojko Jelić, FSR Široki Brijeg
