Izlet novaka u Dubrovnik

U subotu, 23. veljače u ranim jutarnjim satima nas devet novaka iz mostarskog bratstva s duhovnim asistentom fra Josipom Vlašićem krenuli smo prema Dubrovniku. Kroz ugodnu vožnju, veselu atmosferu i molitvu stigli smo na odredište. Na početku našeg razgledavanja prvo smo se uputili u samostan sestara družbe Službenica Milosrđa – Anćele. Potom nas je put odveo prema starom gradu gdje nas je s veseljem dočekao gvardijan samostana Male braće, fra Veselko Grubišić. Fra Veselko nas je proveo kroz samostan, muzej knjižnice, te nas uveo u samu povijest samostana.

Zatim smo krenuli prema crkvi sv. Ignacija, a ono što je važno spomenuti je to da je crkva sv. Ignacija najstarija Isusovačka kuća i crkva u Hrvatskoj, te uspomena na Isusovce u Dubrovniku. Ispred dubrovačke katedrale, koja je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo, i koja je samo sjedište dubrovačke biskupije dočekao nas je župnik don Stanko Lasić. Kad smo katedralu razgledali, don Stanko nas je proveo kroz riznicu katedrale gdje se čuvaju mnogi relikvijari, križevi, slike, a između ostalog tu je i relikvija glave sv. Vlaha iz 11. – 12. st. Nakon katedrale kratko smo otišli i u samostan sv. Dominika, a onda smo imali slobodno vrijeme.

Nakon duge šetnje, pjevanja, naslikavanja krenuli smo prema crkvi Gospe od Milosti koja se nalazi na Dančama, a tu smo imali sv. misu koju je predvodio fra Josip Vlašić. Tu su smještene družbe sestri franjevki od Bezgrješnog začeća. Nakon sv. mise sestra Finka s par prigodnih riječi ispričala nam je povijest nastanka samostana, male crkvice i groblja. Sestre su nam priredile zakusku, te smo se okrijepili, razmijenili iskustva jedni s drugima, a na kraju uputili se prema Lapadu, te sa fra Stankom Dodigom obišli poznato svetište BDM, u narodu prozvano od milja Gospa od Milosrđa.

Obogaćeni novim iskustvom i zahvalni Bogu na ovom radnom izletu krenuli smo prema Mostaru. Za nas, novake, ovo nije bio običan dan proveden u razgledavanju samostana i crkvi, nego i izlet na kojem smo se bolje upoznali i međusobno se više povezali. Ne preostaje nam ništa drugo nego zahvalit Bogu na milosti koju nam pruža, te zagovarati se kod našeg serafskog oca sv. Franje da nam da snage, ljubavi i strpljivost u našem pozivu i bratskom zajedništvu.

Matija Begić