Hodočašće OFS Mostar u Središnju Bosnu
Franjevački svjetovni red Mostar organizirao je redovito godišnje hodočašće bratstva na koje su osim članova bili pozvani i župljani koji su se htjeli prijaviti tako smo ove godine počašćeni i dolaskom i druženjem s četvero prijatelja iz Južne Koreje.
Iz Mostara smo krenuli u ranim jutarnjim satima i prvo odredište nakon tri sata vožnje bila nam je župa Deževice u Središnjoj Bosni u kojoj se nalazi svetište Jakova Markijskog franjevca koji je dio svog bogatog života proveo u Bosni. Sveti Jakov Markijski je bio i vizitator franjevcima u Bosni u vrijeme kada je bosansko plemstvo tek obraćeno na kršćanstvo i još uvijek su bili skloni herezi. Upravo njegovo djelovanje je dovelo da se mnoge heretične pojave iskorijene i da franjevaštvo krene onim putem kako je to i zamislio naš otac sveti Franjo. Proživio je na tom putu sveti Jakov mnoge patnje i odbacivanja pa i progone ali ostao je vjeran Bogu i ustrajan u prenošenju istina katoličke vjere. U Deževicama hodočasnike je dočekao don Josip Majić župnik te je poslije svete Mise koju je služio s duhovnim asistentom mostarskog bratstva fra Dankom Perutinom ukratko ispričao o povijesti župe te o samom svecu radi koga u ovo malo mjesto dolazi tridesetak tisuća hodočasnika godišnje. Nakon svete Mise krenuli smo u obilazak svetišta i pećine u kojoj je boravio sveti Jakov koja je čuvena po vodi koja leži u pećini a ne izvire u njoj i smatra se ljekovitom.
Nakon Deževica uputili smo se u Franjevački samostan u Fojnici gdje smo planirali posjet crkvi svetog Duha i Muzeju. Bogata zbirka umjetnina i arheoloških nalazišta kao i starih knjiga odvela nas je daleko u prošlost, u sve ono što su ljudi ovog kraja proživjeli kroz brojne ratove sve do zadnjeg domovinskog rata kada su u samostanu život izgubila dvojica braće franjevaca fra Nikica Miličević i fra Leon Migić. Posebno nas se sviju dojmila prekrasna skulptura „Posljednja večera“ koju je svjetski poznati hrvatski umjetnik Zvonimir Mihanović poklonio samostanu. Skulptura je napravljena u prirodnoj veličini i osvaja svojom realnošću jer izgleda kao da doista gledate scenu Posljednje večere.
Posljednje odredište u ovom prekrasnom danu bilo je Brestovsko i samostan sestara Klarisa. Naše mjesno bratstvo bar jednom godišnje, a nekada i dva puta organizira susret sa sestrama u Brestovskom pa smo bili sretni da i drugi župljani mogu osjetiti onaj mir i blaženstvo koje se širi oko naših sestara. Slušali smo njihova svjedočanstva, ostavili brojne molitvene nakane za naše najbliže. Bilo je suza i smijeha, iskrenih zagrljaja i obećanja kao i svaki put da ćemo moliti jedni za druge.
Nakon susreta sa sestrama Klarisama krenuli smo nazad put Mostara ispunjeni prekrasnim prizorima naše Središnje Bosne.
Antonela Pehar, OFS Mostar
