FSR Mostar: obredi primanja i obnove zavjeta u FSR-u
U ponedjeljak, 28. studenoga 2011. godine, na zajedničkom mjesečnom susretu našega mostarskog bratstva, slavili smo obrede primanja i obnove zavjeta u FSR-u. U bratstvo je primljeno 13 kandidata, a 24 ih je obnovilo svoje zavjete. Obredi su proslavljeni uz Večernju molitvu iz Časoslova, koja je bila obogaćena čitanjima iz Obrednika FSR-a i prigodnom homilijom. Obrede su predvodili Ankica Zelenika, naša ministra, i fra Josip VLašić, naš duhovni asistent. Prvi su pristupili kandidati za obnovu zavjeta, obnavljajući svoja obećanja da će na godinu dana opsluživati Evanđelje Isusa Krista, slijedeći primjer svetoga Franje, po Pravilu Franjevačkog svjetovnog reda. Zatim su pristupili članovi za primanje, moleći da budu primljeni u ovo bratstvo FSR-a da bi s većim marom i zauzetošću proživljavali i spoznavali krsnu milost i posvećenje te da bi nasljedovali Isusa Krista po nauci i primjeru Franje Asiškog. Poslije ovog obreda ministra našega bratstva, s. Ankica Zelenika, je novacima podijelila Pravilo i Generalne konstitucije te svima, novacima i novozavjetovanicima, znak Tau – jedan od raspoznajnih znakova pripadanja Redu.
U prigodnom nagovoru fra Josip je govorio o važnosti šutnje. Ukazao nam je na Isusovu šutnju u Getsemaniju iz koje je proizišlo naše otkupljenje na križu. Govorio je o šutnji svetoga Franje, u koju se često povlačio, te naglasio da je šutnja dio franjevačke duhovnosti. Sve nas je potaknuo na promišljanje o njoj riječima svetoga Bernarda iz Clairvauxa: „O, kakve li poniznosti i Kristove krjeposti! Kakve li uzvišene poniznosti! Kako li samo zbunjuješ oholost naše ispraznosti! Tek nešto malo znam ili mi se čini da znam, i već ne mogu šutjeti. Bestidno i bezobzirno se namećem drugima i hvalim sobom, odlučan da govorim, brz da podučavam, a spor da slušam. A Krist je toliko puno vremena šutio.“ Također, spomenuo je šutnju u životu svete Elizabete, naše zaštitnice, o kojoj možemo čitati u izvješću Elizabetinog duhovnika fra Konrada. On je, naime, rekao da je Elizabete iz šutnje i samoće dolazila na molitvu te joj je tada lice sjalo, a iz očiju joj je isijavala posebna svjetlost. Fra Josip je rekao da nas šutnja, koja je šutnja za Boga i pred Bogom, suobličuje Kristu.
Naše slavlje je uzveličano pjesmom uz pratnju gitare, a nastavilo se u jednoj od prostorija samostana u bratskom zajedništvu. Neki su od nas i slavili svoj rođendan, pa je to bio dodatni razlog za radost i pjesmu.
Hvala Gospodinu na ovim milostima! Neka nas kroz ove milosne dane došašća tješnje združi sa sobom i dadne milost da uronimo u svoju nutrinu promišljajući o pravom smislu ovozemaljskog života.
Branka Barišić, FSR Mostar
