Duhovski seminar za mlade iz OFS-a i Frame

U petak 17. svibnja okupili smo se u našoj međugorskoj Kući mira. Framaši, svjetovni franjevci i oni koji žele započeti živjeti franjevačkim životom na čelu sa našim područnim duhovnim asistentom fra Josipom Vlašićem započeli smo naš seminar i duhovnu obnovu Euharistijom. Nakon smještaja i večere u 21:00 sastali smo se u kapelici započevši susret sa molitvom i riječima dobrodošlice fra Josipa koji nas je upoznao sa programom seminara i našim geslom ”Neka iznad svega žele imati Duha Gospodnjega i Njegovo sveto djelovanje” (sv. Franjo). Već prvi dojam ostavio je oduševljenje no nikakvim riječima se nije moglo opisati ono što u nastavku slijedi. Iste večeri krenuli smo na tzv. Brdo ukazanja pomoliti se Gospi. Jedinstveno! Četrdesetak mladih osoba sa istim ciljem, sa jednakom čežnjom za molitvom i mirom molili smo krunicu cijelim svojim bićem. Bog nas je blagoslovio lijepom večeri koja je bila prvi korak našega zajedništva.

Novi dan je započeo, a što ima bolje od iskazivanja hvale Bogu u zoru? Pospani ali veseli moleći psalme i hvalospjeve iz Časoslova cijeli svoj dan predali smo Njemu. Tek onda kada smo se nahranili hranom Duha Svetoga krenuli smo doručkovati i malo zasititi brata magarca. U 09:00 započelo je prvo predavanje svjetovne franjevke i učiteljice formacije, gospođe Mile Čuljak. Naziv njezina predavanja glasio je: ”Neka nas prepoznaju po plodovima Duha Svetoga”. Naravno, Mila nas je isprva pozdravila i iskazala radost zbog našeg zajedničkog susreta. U njezinu životu veliku ulogu odigirao je Gospodin preko svetoga Franje. Mila nam je govorila o plodovima Duha Svetoga, o tome kako ih prepoznati, kako ih zadobiti i kako ih iskreno čuvati i zadržati. Prvi od plodova Duha Svetoga je ljubav, ali ona milosrdna, Božja ljubav koju nam je podario da ljubimo bližnjega svoga, a ljubiti bližnjega znači ljubiti samoga, živoga Boga koji je tu, ne na nebesima već među nama. „Lako ti je biti dobar u dobru“, kazala je Mila, navodeći primjere iz vlastitog života objasnila je što to zapravo znači znači biti dobar, milosrdan i uslužan onda i ondje gdje nema vjere, jednakih razmišljanja i uvjerenja. Mila je nastavila govoriti i o drugim plodovima Duha Svetoga: radosti, miru, blagosti, krotkosti, vjernosti, uzdržljivosti, čistoći. Našoj sestri zahvalili smo se pjesmama koje je izveo bend ovoga seminara. Ushićeni nakon predavanja kleknuli smo i ostali sami pred Bogom. On i mi, klanjanje i pobožnost Milosrdnom Isusu upotpunili su naš dan. Nakon kratke pauze i ručka, u 15:00 u dvorištu smo se šalicom kave i predivinim pjesmama naše ekipe nastavili upoznavati. U 16:00 u kapelici je predavanje „Sjene naše svagdašnje“ započeo fra Bože Milić. Pozorno slušajući njegove riječi o ”tamnim” sjenama koje su dio nas, a koje se slikovito prikazuju u Svetom Pismu, shvatili smo da ono što mi smatramo porocima, grijesima ili pak negativnim silama nije ništa drugo doli naša nesavršenost. Te sjene nisu zle, ali nisu ni svijetle, a kada počnu progovarati potrebno ih je pustiti i prihvatiti svoje mane te se usredotočiti na dobro. Što više budemo koračali ka svjetlu, sjene će ostajati daleko iza nas. Fra Bože je naveo primjere iz svakodnevnog života, iz Svetog Pisma ali i odgovorima na naša pitanja ipak je ostalo zrno neznanja o „sjenama“ koje ipak moramo sami spoznati. Nakon predavanja uslijedila je krunica i večera, a zatim smo se uputili prema Vrtu sv. Franje. Naime, u znak proslave uočnice Duhova nosili smo baklje. Svaki plamen označavao je Duha Svetog koji plamti u nama. Zastali smo u skrovitom šumskom mjestu. Zamislite, pedesetak mladih osoba potaknutih svetim Franjom, u njegovom vrtu, sa sestrama zvijezdama i bratom vjetrom slavili smo Boga, zazivali pjesmom Duha Svetoga, čitanjima i hvalospjevima iskazali hvalu Spasitelju. Tim bdijenjem vrijeme je stalo a kako smo pjevali tako smo i „primili snagu i Duh Sveti je sišao na nas“. Nakon bdijenja uputili smo se u Majčino selo gdje smo u kapeli slavili Misu bdijenja. Još jedanput se kroz raspjevanost osjetila snaga, radost i vjera. Nastavili smo pjevati u Kući mira zahvaljujući Bogu na daru Duha Svetoga ljepšem od jezika, tumačenja i prorokovanja, a to je bratstvo u službi Njegovoj. Osjetiti jedni druge u Euharistiji, pjesmi, bdijenju, klanjanju izgleda čudesno, no to je zapravo „normala“.

U nedjelju, 19. svibnja nakon Jutarnje molitve najprije smo doručkovali i pjesmom se zahvalili našim kuharicama a zatim smo održali kratki rezime seminara. Potekle su suze radosnice, zahvale fra Josipu i Bogu pa i nama samima. Zatim je održan rad po grupama s razgovorm o vjeri. Oni koji se nisu znali, bolje su se upoznali, razmijenili su iskustva, svjedočili jedni drugima o svojim obraćenjima o svojim strahovima i tjeskobama. I, do kraja ovog seminara preostala je Euharistija, a fra Josip nam je sa propovijedi približio značenje Duga Svetoga kao Poljubac između Oca i Sina, kao poljubac nas i Boga. Po završetku je na naše dlanove stavio svijeću i sol govoreći: „N.N., budi sol zemlje i svjetlo svijeta.“ Zadobivenim blagoslovom krenuli smo na ručak, spremati svoje stvari i pozdraviti se jedni s drugima. Vratili smo se u svoju svakodnevnicu, zahvalni Božjim ljudima koji su nam svjedočili i gospođi Mili i fra Boži i fra Josipu, zahvalni Bogu, i jedni drugima na prelijepa tri dana. Upoznavanje framaša sa svjetovnim franjevcima zasigurno će značiti mnogo, sklapanje prijateljstava će donijeti nova zajedništva, a duhovna obnova je ostavila mnogo u našim srcima. Preostaje nam širiti ljubav, dobrotu, radost i mir svim ljudima, biti sol zemlje i svjetlo svijeta!

Ivana Rajič, Frama Mostar