Bratstvo OFS-a Humac na hodočašću sluzi Božjem Petru Barbariću
Bratstvo Humac je imalo želju hodočastiti sluzi Božjem Petru Barbariću u Travnik prvenstveno radi toga što je on iz našeg kraja i kako bi se proširilo štovanje Petru Barbariću. Naš duhovni asistent fra Tomislav Sablje je krenuo u realizaciju te ideje, sve je uspio dogovoriti i organizirati i tako smo na put krenuli 13.10. 2019. u zoru kako bi stigli posjetiti sva svetišta koja smo planirali vidjeti.
Stigli smo u Travnik u Katolički školski centar Petar Barbarić oko 9 sati. Dočekali su nas sjemeništarci sa svojim rektorom vlč. Željom Marićem. Naš duhovni asistent fra Tomislav je predvodio misu u crkvi svetog Alojzija Gonzage a ministrirao je maturant iz našeg kraja. Crkva je jako bogata starinom, topla je i daje poseban mir iako je u ratu bila dosta oštećena. Rektor sjemeništa nam je održao predavanje o povijesti crkve, sjemeništa a i na poseban način dočarao koliko je njima u srcu Bosne važan Petar Barbarić. U crkvi se nalazi grob Petra Barbarića sa njegovim relikvijama. Svi smo mu zahvali što smo imali mogućnost hodočastit mu i predali mu svoje osobne molitve, upisali smo se u knjigu zahvale i molitve. Sjemeništarci su nas pozvali na kavu i druženje, tako da smo ih bolje upoznali. Na odlasku smo svratili u njihovu suvenirnicu. Na poklon smo dobili knjižicu „Križni put sa Petrom Barbarićem“.
U Brestovskom su nas oko 13:30 h dočekale časne sestre Klarise radosne i nasmijane. Časna majka Hijacinta Batinić nam je predstavila njihov samostan, pojasnila kako im izgleda jedan dan u klauzuri proveden u molitvi, radu i druženju. Mlade Klarise su nam se predstavile, svjedočile su svoj poziv. Ima ih par iz našeg kraja, čak su se i rodice po prvi put u samostanu upoznale. Rado su odgovarale na naša pitanja vidjevši u svakome od nas majku, brata ili sestru. Morali smo krenuti dalje na put prema Fojnici, crkvi Duha Svetoga i muzeju, ali nam se teško bilo rastati od tako divnih časnih sestara.
Brzo smo stigli i u Fojnicu oko 15:30 h. Krajolik je bajkovit, pun šume i prirodnih ljepota. Na ulazu u muzej su nas dočekali vodiči. Najprije smo ušli u crkvu Duha Svetoga, očarala nas je svojom ljepotom i starinama, kip Bogorodice iz 16. st., zlatom obojene slike itd. Zatim smo krenuli u obilazak muzeja na tri kata. Bogata je to zbirka umjetnina, od minerala, oružja, nošnji, misnica, novca, knjiga do slika. Može se cijeli dan provesti u obilasku muzeja koliko je toga izloženo u modernim staklenim pregradama.
Prije mraka smo stigli i u župu Deževice gdje nas je dočekao župnik vlč. Majić. U Crkvi Gospe Snježne namje govorio o ratnim zbivanjima svoje župe. Mjesto je posebno poznato po izvoru ljekovite vode u špilji svetog Jakova Markijskog. Pripovijedao nam je o vremenu svetog Jakova provedenom u Deževicama i čudu koje se tada dogodilo, da je devetero slijepe djece umivši se u izvoru progledalo. Svaki dan dolaze hodočasnici na izvor i nose svojim kućama svetu vodu vjerujući da će po zagovoru svetog Jakova ozdravit od očnih bolesti, kožnih bolesti, bolesti zglobova kao i psihičkih bolesti.
Nismo mogli zamisliti da će nam hodočašće biti toliko lijepo, jako smo se svi zbližili, osjetilo se pravo bratsko zajedništvo. U autobusu se molilo, pjevale su naše „dreamteamtrećarice“, bacale su se šale u čemu je predvodio naš duhovni asistent fra Tomislav Sablje.
Sretno smo stigli na Humac oko 22 h i već se mislimo gdje bi mogli ići na iduće hodočašće.
Ivana Herceg, OFS Humac
