Svjedoci ljubavi

Prije nekoliko dana u mojem bratstvu provedena je akcija pomoći socijalno ugroženom branitelju koji se spletom životnih okolnosti našao na ulici. Nije imao krov nad glavom osim ruševne zgrade u koju se sklanjao da prenoći. Nekoliko braće i sestara proveli su tu akciju čineći vrlo konkretna djela ljubavi i služenja malom čovjeku u potrebi. Bilo je to klupko ljubavi koje se u bratstvu zakotrljalo počevši od sestre koja je bila na duhovnoj obnovi za branitelje, a nakon povratka s duhovne obnove zamolila je da joj se javi ako netko zna za nekog branitelja u potrebi. Sve detalje ove divne akcije ne znam jer smo kasnije mi ostali bili obaviješteni o već učinjenome. Mogu reći da je ovaj čin ljubavi i djelo služenja nešto najljepše što sam doživjela tijekom života u bratstvu, a doživjela sam dosta lijepih. Bila je ovo za mene najdublja pouka, a čula sam ih mnogo mudrih i dubokih; najpoticajnije svjedočanstvo, a čula sam više poticajnih i ohrabrujućih.
Bila sam duboko ganuta tim činom ljubavi i razmišljala sam: to je to. To je Evanđelje koje trebamo opsluživati, to je svjetovna franjevačka duhovnost koju trebamo živjeti. Ovo djelo ljubavi govorilo je rječnikom Evanđelja i mirisalo našim Pravilom i Generalnim konstitucijama iako ih nitko u tim trenucima nije spominjao. Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 40) Svjetovni franjevci…u duhu malenosti neka kao prvotan izaberu odnos prema siromašnima i onima na rubu (…); neka surađuju na tome da se prevladaju isključenost ljudi i oni oblici siromaštva koji su plod neučinkovitosti i nepravde. (usp. GK, čl. 19, 2)
Djelima pokazati svoju vjeru
Jasno je da djelo ljubavi mnogo znači primatelju, kao i davatelju, ali to djelo može mnogo učiniti i za samog promatrača. Djela ljubavi podsjećaju nas na Stvoritelja, koji je sama ljubav i od kojega potječe svaka dobra misao, osjećaj i čin. Ona jačaju vjeru da postoji Bog, da je Bog dobar, kao i da postoji dobro u srcima ljudi i da je dobro činiti dobro. Stoga, i onaj koji ne vjeruje u Boga i dobrotu u ljudskim srcima može biti ganut djelom ljubavi koje vidi i povjerovati. U Jakovljevoj poslanici čitamo: Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? (…) Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. (usp. Jak 2, 14 -18) Neki promatrač može pak biti potaknut da i sâm učini kakvo dobro djelo nekome u svojoj blizini. Dobrota je zarazna, a jezik ljubavi jednostavan je i razumljiv – on se razumije srcem. Za mene je ovo djelo kojemu sam svjedočila u bratstvu bilo kao mala duhovna obnova. Imala sam osjećaj da mi se srce širi, i plakala sam od ganuća i radosti. Bila sam sretna što imam braću i sestre koji su pritekli u pomoć i što je potrebitome pronađen čovjeka dostojan smještaj.
U našim osobnim životima i u životu bratstva bivalo je i bit će protivština, križeva, nerazumijevanja i povremenih nedosljednosti našem pozivu i poslanju. Isto tako bivalo je i bit će prilika za ljubav, praštanje, milosrđe i služenje. Imamo mnoštvo prilika da jedni drugima činimo dobro u bratstvu, kao i onima izvan bratstva. Samo treba otvoriti srce, oči i uši. Dok razmišljamo o većim projektima i evangelizacijskim aktivnostima, ne zaboravimo na mala djela ljubavi prema bratu ili sestri koji sjedi pored mene na susretu. Imajmo na umu da postoje osobe kojima je teško zatražiti pomoć ili molitvu. Upitaj: brate, sestro kako si? Ako se požali, upitaj: mogu li ti ikako pomoći? Što ti treba? Možda možeš pomoći bratu ili sestri zagrljajem, riječju utjehe, molitvom ili nekim drugim konkretnim činom.
Vježbanje u činjenju djela ljubavi
Previše je neprimijećene i skrivene patnje u našim obiteljima, pa tako i u bratstvima. Stručnjaci kažu da suvremeni čovjek pati od usamljenosti. Nekoć su od usamljenosti patili samo oni koji nisu imali nikoga od bliže rodbine ili koji su stari i sami, a rodbina ih rijetko posjećuje. No, usamljenost danas nije rijetkost ni među mladima koji naizgled imaju mnogo prijatelja, kao ni među svima ostalima. Povezani smo raznoraznim aplikacijama, a zapravo tako udaljeni jedni od drugih. Nemojmo biti slijepi za ono što se događa u našim obiteljima, bratstvima i prijateljskim krugovima. Eto prilike za činiti dobro. Pružiti uho koje sluša onome tko je željan razgovora. Primijetiti u bratstvu onoga kome je teško uključiti se u razgovore. Ne izbjegavati one koji nam se čine naporni. Bratstvo je svojevrsni mikrosvijet, u kojemu se vježbamo u činjenju djela ljubavi, a koja nas nadahnjuju na nova djela ljubavi prema onima izvan bratstva.
Pogani su, promatrajući ljubav koja je vladala među prvim kršćanima, govorili: Gledaj kako se ljube međusobno. Zapitajmo se možemo li biti svjedoci ljubavi? Prvi korak je želja. Gospodin će dati i milosti i prilike. Ljubav se očituje i riječima, ali iznad svega djelima. Djelima ljubavi se pak očituje naša vjera i svijetu pokazuje lice našega Gospodina. Želim završiti ovo promišljanje riječima sv. Ivana od Križa koje tako jednostavno i duboko ocrtavaju poziv svakog kršćanina: U predvečerje svoga života bit ćeš pitan o ljubavi.

Ana Marić, OFS Mostar (tekst preuzet iz lista Franjinim stopama)