Formacija u OFS-u
Generalne konstitucije s pravom podsjećaju da su „braća odgovorna za vlastitu formaciju da bi na sve savršeniji način razvijala poziv što su ga primila od Gospodina“ (GK FSR-a 37,3). No, spominju se i odgovorni za formaciju: „Svjesni da je Duh Sveti prvotni djelatnik formacije i uvijek pozorni na suradnju s njime, odgovorni za formaciju jesu: sam kandidat, cijelo bratstvo, vijeće s ministrom, učitelj formacije i asistent“ (GK FSR-a 37,2).
Duh Sveti
„Osim toga, isti Duh Sveti ne samo po sakramentima i službama Božji narod posvećuje i vodi i krepostima ga uresuje, nego, svoje darove dijeleći kako hoće (usp. 1 Kor 12,11), dijeli među vjernike svakoga staleža također posebne milosti, kojima ih čini sposobnim i spremnim da prime razna djela ili dužnosti korisne za obnovu i veću izgradnju Crkve, prema onomu: ‘Svakomu sa daje očitovanje Duha na korist’ ( 1 Kor 12,7).“ (Lumen gentium 12).
Duh Sveti je izvor poziva, prvotni djelatnik formacije, duša bratskoga života (usp. GK FSR-a 11; 37,2).
On je onaj koji:
– rađa na novi život, koji nas čini dionicima božanske naravi i svjedoči da smo djeca Božja (usp. Iv 3,5-8; 2 Pt 1,4; Rim 8,14-16);
– objavljuje i priopćuje temeljni poziv sviju, a to je poziv na svetost (usp. Ef 1,4-5), te postaje počelom i izvorom njegova ostvarenja suoblikujući nas Kristu i čineći nas dionicima njegova sinovstva po ljubavi Ocu i prema braći i sestrama (usp. Gal 4,6; 5,25);
– poučava nas što nam je potrebno za nasljedovanje Isusa (usp. Iv 14,26; 16,13-14);
– osnažuje unutarnjeg čovjeka, kako bismo shvatili veličinu Kristova otajstva i spoznali njegovu nadspoznatljivu ljubav (usp. Ef 3,16-19);
– obogaćuje darovima i posebnim milostima, koje omogućuju preuzimanje različitih dužnosti i službi za sveopću korist (usp. 1 Kor 12,4-11);
– daje nam snagu da svjedočimo za Krista i poučava nas kako se ponašati i što reći u danim okolnostima (usp. Dj 1,8; 8,14-17; Lk 12,11-12);
– tješi, savjetuje, pomaže, podržava u različitim životnim okolnostima; potpomaže našu nemoć i zauzima se za nas (usp. Iv 14,16-17.26; Rim 8,26-27);
– čini nas dionicima Kristova uskrsnuća (usp. Rim 8,11).
Pravilo FSR-a opisuje djelovanje Duha Svetoga u kandidatu kao:
– susretljivo: pripravlja ga za „gostoljubivu obitelj“, i to onu franjevačku, koju je sam Duh podigao u Crkvi (usp. Pravilo FSR-a 1);
– poticajno: potiče ga da uđe u zajednicu kako bi slijedio Isusa Krista po primjeru sv. Franje (usp. Pravilo FSR-a 2);
– prosvjetlljujuće i okrepljujuće: uvodi ga u istinu, to jest u Kristovo otajstvo, u Crkvi, u liturgijskim slavljima, na osobit način u euharistiji (usp. Pravilo FSR-a 5) jer, kako piše sam sv. Franjo: „Stoga presveto tijelo i krv Gospodnju prima onaj koji posjeduje duh Gospodnji, što prebiva u svojim vjernicima. Svi drugi koji nemaju toga duha, a usuđuju se primiti ga, osudu sebi jednu i piju (usp. 1 Kor 11,29“ (Opomene sv. Franje 1,13).
Tijekom svoga života Franjo je bio ispunjen Duhom Svetim te je djelovao i govorio potaknut njime. Smatrao je da:
– je njegovu braću rodila, poput Isusa, siromašna majka snagom Duha Svetoga, kojega je smatrao generalnim ministrom Reda;
– za nasljedovanje stopa Isusa Krista valja biti iznutra očišćen, prosvijetljen i ražaren plamenom Duha Svetoga;
– novi čovjek, to jest čovjek koji gleda Isusovim očima i živi prema Evanđelju, jest onaj koji ima „Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje“;
– Duh Sveti nam daje spoznaju duhovnih zbiljâ i bez ljudske izobrazbe te združuje vjerničku dušu s Isusom Kristom i čini je njegovo zaručnicom.
Sam kandidat
Kandidat je protagonist i središte, subjekt i objekt formacije koja ga se neposredno tiče i osobno ga uključuje.učinak formacije je u svezi s njegovom poučljivošću, s djelovanjem Duha Svetoga u njemu i s njegovom djelotvornom suradnjom s odgovornima za njegovo dobro u bratstvu.
Nakon što je osjetio poticaj Duha Svetoga, koji ga poziva da nastoji oko savršenstva ljubavi u vlastitome staležu, živeći Evanđelje po uzoru nas v. Franju kako to propisuje Pravilo FSR-a, započinje put formacije, kojemu je svrha postizanje unutarnje jasnoće i priprema za izbor poziva, koji dobiva zakonsku snagu obećanjem života po Evanđelju ili zavjetovanjem, čime očituje svoju pripadnost Franjevačkom svjetovnom redu.
Njegovo nastojanje mora smjerati prema:
– preuzimanju odgovornosti pred Bogom, pred samim sobom i pred FSR_om, kako bi mirno i ozbiljno promislio o razlozima koji su ga potaknuli da započne franjevačko iskustvo, razmotrio svoje sposobnosti i sklonosti te procijenio moguće objektivne i subjektivne poteškoće obvezâ koje proizlaze iz navedenog izbora;
– otvaranju, sa svom raspoloživošću, svjetlu Duha Svetoga i pomoći odgovornih kako bi shvatio valjanost poticaja na franjevačko iskustvo, značenje koje ono za njega dobiva, kriterij za prosudbu poticaja i odgovornost u njegovu ostvarenju;
– učenju i usvajanju razlučivanja koje se odvija u svjetlu Evanđelja i darom Duha Svetoga, t to kao počela spoznaje koje mu omogućuje da prepozna Božji poziv u različitim životnim prilikama, te kriterija za razumijevanje i izbor – u dvojbama koje se mogu pojaviti, te u spletu poteškoćâ i mogućnosti, negativnih elemenata i razloga nade koji čine život;
– upotrebi razlučivanja, kako ne bi odvajao pozitivne čimbenike jedna od drugih i tako ih apsolutizirao, o te mjere da budu u suprotnosti jedni s drugima i bore se međusobno; te kako bi u negativnim čimbenicima vidio one vrednote koje valja osloboditi i dovesti do njihove pune istine;
– razvijanju potrebni ljudskih kvaliteta i izgradnji uravnotežene osobe na putu prema ljudskoj i kršćanskoj zrelosti koju obilježava potpuni osobni sklad, poznavanje i uvjerenost o istini, sposobnost sebedarja, puna svijest o jasnim odgovornostima u društvenoj i crkvenoj zajednici te iskreno svjedočanstvo vjere u svim životnim prilikama: u obitelji, na poslu, u društvu, u politici.
Sve navedeno od kandidata traži otvorenost, i to: prema ljubavi za istinu, poštenju, poštovanju prema drugima, vjernosti danoj riječi, dosljednosti, ravnoteži u prosudbama i ponašanju te sposobnosti za uspostavljanje ispravnih odnosa s drugima – što je osobito važno za onoga koji želi postati članom franjevačkoga bratstva.
Bratstvo
Svojim stilom života, a to je intenzivni život u zajednici, posve crkven i pokretljivo misionarski, bratstvo je „pozvano pomagati braći na tome hodu prihvaćanjem, molitvom i primjerom“ (GK FSR-a 37,3).
Za taj se zadatak bratstvo mora opremiti kako bi moglo razvijati franjevački poziv i osjećaj crkvenosti te animirati apostolski život svojih članova, tako da svjetovne franjevce učini autentičnima jer ih je rodilo za življenje franjevaštva. Za promicanje takva stila života preporučuje se i briga o sredini u kojoj se odvijaju bratski susreti.
Vijeće s ministrom
Duša i predvodnik bratstva je vijeće, u kojemu je ministar prvi odgovoran. Dužnost je vijeća:
– utvrditi program u skladu sa smjernicama pretpostavljenih;
– pomagati učitelju formacije i pratiti njegov rad, kako bi se mogla donijeti prosudba o postignutim rezultatima i procijeniti može li se kandidat primiti u bratstvo i pripustiti zavjetovanju;
– načiniti plan bratskih susreta i održavati ih;
– brinuti se za izobrazbu i promicati rast svih članova.
Učitelj formacije
Učitelj formacije mora biti:
– osposobljen i raspoloživ, sposoban priopćiti kulturne sadržaje koje treba prenijeti;
– biti svjestan svoje službe, uloge Duha Božjega, vlastitih ovlasti, potrebe ulaganja cijele svoje osobe, unutarnje dinamike;
– imati stalno na umu utemeljiteljevu karizmu i duboke korijene na kojima se zasniva i tumačiti je u svjetlu znakova vremena i novih crkvenih i društvenih potreba;
– uvijek se smatrati ‘opunomoćenim’ od strane bratstva;
– promicati radosno i potpuno uključivanje kandidata u bratstvo;
– truditi se oko osobnih odnosa sa svakim pojedinim kandidatom;
– nastojati razumjeti iskustva i pobude kandidata;
– znati izabrati način i vrijeme za ispravljanje pogrešnih ponašanja;
– stalno biti povezan s asistentom i drugim odgovornima.
Duhovni asistent
Duhovni asistent je konkretan znak zajedništva i suodgovornosti Prvoga reda i Trećega samostanskog reda prema FSR-u. U bratstvu on vrši svoju službu kao brat u svetome Franji i kao učitelj i predvodnik in persona Christi i in nomine Ecclesiae (u Kristovoj osobi i u ime Crkve).
Kao brat, on dijeli isti ideal i ima dijela, premda na drugačiji način, u istoj karizmi i istom Franjinom poslanju. Na taj način živi i podupire životno i uzajamno zajedništvo među svima koji slijede svetoga Franju.
Kao učitelj i predvoditelj naviješta Krista Spasitelja i, po svojoj svećeničkoj službi, kandidatima prenosi Kristovu milost, kako bi mogli vršiti sveopće svećeništvo, koje je zajedničko svima krštenima. Na taj način promiče zajedništvo s Crkvom i jamči vjernost FSR-a franjevačkoj karizmi, zajedništvo s Crkvom i jedinstvo s Franjevačkom obitelji, cjelovitost vjere i crkvene discipline.
(Iz: Priručnik za pastoralnu i duhovnu asistenciju FSR-u i Frami, str. 101.-107.)
