Hodočašće bratstva OFS-a Vitina u Ramu
U subotu, 27. svibnja 2017. mjesno bratstvo Vitina organiziralo je hodočašće u Ramu – Šćit. Na hodočašću je sudjelovalo 44 hodočasnika – članovi bratstva, njihove obitelji, jedan član bratstva Klobuk, župljani i duhovni asistent našeg bratstva fra Željko Grubišić.
U 8 sati okupili smo se ispred župne crkve i krenuli prema Rami gdje smo uz kratku pauzu za jutarnju kavu stigli u 10.20. Kad smo stigli do ulaza u samostansko dvorište dočekao nas je domaćin – gvardijan samostana na Šćitu, fra Andrija Jozić. Po dolasku slavili smo svetu misu u kapelici koju je predslavio fra Željko Grubišić. Nakon svete mise fra Andrija nam je ispričao povijest samostana i župe Rama – Šćit. Obilazak smo započeli kod poznatog Ramskog križa,djelo poznatog umjetnika Mile Blaževića koji je postavljen u samostansko dvorište 1996. u spomen svim poginulim i nedužno ubijenim u prošla dva rata.
Fra Andrija nam je ispričao kako se za povijest ovog samostana vežu dvije riječi – vatra i voda. Sama crkva zapaljena je pet puta i ponovo podizana. Posljednji put je gorjela 1942. kad su partizani spalili sve vrijedne predmete, umjetničke slike, arhivu, knjižnicu i ubili gvardijana, kapelana, te 900 nedužnih ljudi. Prva komemoracija u čast svim žrtvama obavljena je 1990. kada se i rodila ideja o postavljanju Ramskog križa. 2001. postavljena je ploča s imenima svih ubijenih po selima i zaseocima u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu. Riječ voda odnosi se na izgradnju brane u drugoj polovici 60-ih godina kada su potopljena sela, kuće,voćnjaci,groblja. Da se franjevci nisu pobunili bio bi i samostan pod vodom. Tada je prilikom izgradnje akumulacijskog jezera iseljeno više stotina ramskih obitelji što je župu brojčano veoma umanjilo.
Obilazak nastavljamo dalje kroz samostansko dvorište gdje se nalaze skulpture Ramska majka, također djelo Mile Blaževića, zatim Dive i Posljednju večeru, Kuzme Kovačića. Svima nam je bilo zanimljivo ono prazno mjesto za stolom kod Posljednje večere koje je ostavljeno nama a put do tog mjesta nas vodi preko Jude, Isusovog izdajnika.
Zatim smo stigli do vrata na Crkvi kroz koja je prošla Gospina slika koju su franjevci ponijeli kada su s katolicima bježali pred Turcima 1687.g. u Cetinsku krajinu. Ta slika Nebeske Majke danas se nalazi u franjevačkoj crkvi u Sinju. Čudotvorna slika Majke Božje bila je najdragocjenije blago što su franjevci sa sobom ponijeli iz Rame, ona im je bila utjeha i pomoć na putu od Rame do Sinja. Na tim vratima posebno nam se urezala rečenica koja se nalazi ispod lika Dive Grabovčeve a to je: Zlo u mraku ima oči,na svjetlu oslijepi. Pored crkve nalazi se Kuća mira za sve one koji traže mir i tišinu, savjetovanje ili su samo došli na pecanje na Ramskom jezeru. Crkva koja je posvećena Gospinom uznesenju sa svim umjetničkim djelima predstavlja vrlo vrijednu cjelinu po čemu se uvrštava među najbolje umjetničke uređene sakralne prostore Bosne Srebrene. U njoj se iznad oltara nalazi velika slika na kojoj su prikazani anđeli kako vraćaju Gospu Sinjsku u Ramu. Posjetili smo i Etnografski muzej koji je postavljen u starom samostanu 2007. i jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine. Sadrži približno 1200 eksponata. U njemu je postavljen život stanovnika ramskog kraja. Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava. Treća etaža predstavlja tekstilnu radinost. Tu je i fratarska samostanska soba fra Jeronima Vladića. Četvrta etaža posebno je bila zanimljiva najmlađim hodočasnicima,na njoj su se nalazile mnoge preparirane životinje i stotinjak najčešćih biljaka s nazivima. Još je bitno spomenuti kako je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila kulturni pejzaž i područje samostana nacionalnim spomenikom u BiH. Uslijedilo je slobodno vrijeme za ručak i pojedinačno slikanje u predivnom okruženju. Imali smo priliku upoznati i fra Miju Džolana.
Iza 14 sati krenuli smo na branu Ramskog jezera i hodajući po brani nismo mogli a da se ne zapitamo da li je trebalo biti ovako: potopljena sela i raseljeno stanovništvo ! Zamislili smo se nad teškom sudbinom ljudi iz Ramskog kraja kojih je danas oko 2.600, kaže nam gvardijan samostana fra Andrija da ih nikada nije bilo manje i poručuje našim mladim hodočasnicima da nikada ne idu iz svog kraja i svoje rodne grude. Uz veliku zahvalu na srdačnom dočeku fra Andriji Joziću opraštamo se od njega pozivom da povede svoje “trećare” i uzvrati nam posjetu u Vitini.
Put nastavljamo preko Tomislavgrada u koji stižemo oko 16 sati i obilazimo duvanjsku ljepoticu, spomen- baziliku, crkvu svetog Nikole Tavelića. Nakon kratkog odmora nastavljamo put kući, radosni i ispunjeni u srcima molitvom, pjesmom i druženjem. Kako smo dosta toga vidjeli i doživjeli dan nam je brzo prošao. Za sve nas ovo je bilo prelijepo iskustvo i divno druženje s našim župljanima i duhovnim asistentom.
Zahvaljujemo Bogu i svetom Franji i nadamo se da ćemo nastaviti ovu tradiciju hodočašća naše župe.
Renata Čuvalo, OFS Vitina
