Bratstvo OFS-a Kočerin u obilasku Istočne Hercegovine
U subotu, 18. travnja 2015., u jutarnjim satima nas 35 sestara OFS-a Kočerin zajedno sa duhovnim asistentom fra Mariom Knezovićom i nekoliko članova velikoga zbora, krenuli smo na jedno predivno hodočašće u Istočnu Hercegovinu. Naša ruta bila je Kočerin – Počitelj – Stolac –Trebinje – Ravno – Kočerin.
Najprije smo se kratko zaustavili u Počitelju, gdje su neke od sestara po prvi puta u životu ušle u džamiju.
U Stocu nas je dočekao dumo Rajko koji nam je pokazao predivnu crkvu svetog Ilije i srčano prepričao povijest Stoca, crkve i ljudi u ratu pa sve do danas. Nakon toga smo obišli njihov pastoralni centar, malu galeriju i muzej i okrijepili se čašicom razgovora.
Dalje smo krenuli prema Trebinju. Bilo je zanimljivo, uz fra Mariovo tumačenje, iz autobusa promatrati sva ta mjesta i ljude i njihove načine života. Pri samom ulasku u Trebinje svi smo bili oduševljeni tim gradom. Odmah smo imali misu u katedrali koja se nalazi na trgu u samom centru grada. Misu je predvodio naš duhovni asistent far Mario. Tu inače nema stalni svećenik nego povremeno dolazi a crkvu održavaju i čuvaju otac i sin i jedan slovenac koji su nas lijepo dočekali i primili. Nakon mise smo imali slobodno vrijeme za šetnju, druženje i kavicu.
Potom smo se uputili na brdo iznad Trebinja koje se zove Crkvice jer su tu nekada prije bile dvije crkve ali su srušene a danas se tu nalazi predivan manastir. Dočekao nas je pravoslavni bogoslov koji nam je lijepo ispričao sve od nastanka manastira do danas.
Kad smo već lagano krenuli prema kući posjetili smo još jedan manastir, manastir Tvrdoš, koji je iznimno lijep. Njegovi monasi se bave proizvodnjom vina koje je među vrhunskim vinima. Osvojili su prva mjesta za vino u Londonu i Beču a izvoze ih u 23 zemlje svijeta. Vinski podrum i sav ugođaj je divan.
Zadnja naša stanica bila je mjesto Ravno, gdje smo posjetili malu ali predivnu crkvicu Blažene Djevice Marije i u njoj se pomolili te polako krenuli svojim kućama.
Zanimljivo je bilo kako nas je cijelim putem pratilo divno vrijeme a sve okolo je bila kiša. Baš kuda smo mi kročili Bog je držao svoju desnicu nad nama i čuvao nas.
Tijekom ovoga dana mnogo smo toga čuli, vidjeli i doživjeli. Iako zemljopisno gledajući i nismo otišli toliko daleko od mjesta u kojem živimo, na određen način smo se susreli s novom kulturom, drugačijim načinom i stilom života ondašnjih ljudi.
Dosta informacija nismo ni upamtili, neke ćemo vjerojatno uskoro i zaboraviti, ali pojedini dijelovi će se zauvijek urezati u naše srce i pamćenje. Ono što zasigurno nećemo zaboraviti je lijepota zajedništva i uživanje u danu kojega smo proveli zajedno kao bratstvo (odnosno sestrinstvo 😉 ).
Bogu hvala na ovom divnom i nezaboravnom hodočašću i ljudima koji su nas srdačno dočekali u svakom od ovih mjesta.
Josipa Marušić, OFS Kočerin
