Seminar: Evanđelje i život

Od 8. do 10. studenog 2013. u Međugorju, u Domus pacis, održan je Nacionalni seminar trajne formacije u Franjevačkom svjetovnom redu, kojeg je organiziralo Hercegovačko područno vijeće OFS-a. Sudjeloval je oko 50 predstavnika Hercegovačkog i Bosanskog područnog bratstva. Tema seminara bila je „Evanđelje i život“.
Seminar je započeo svetom misom u župnoj crkvi svetog Jakova, a nastavljen molitvom Večernje. Nakon pozdrava podučne ministre Marije Brnadić i nacionalne ministre Nives Kanevčev, slijedilo je predstavljanje sudionika seminara kroz razmatranje biblijskih citata. Bog je snažno progovarao kroz svoju Riječ i po tko zna koji put smo se uvjerili da Bog šalje svoju poruku svakome ponaosob.
Drugi dan seminara je započeo molitvom Jutarnje, a zatim je uslijedilo predavanje na temu „Evanđelje i život“. Seminaru su nazočili nacionalnu duhovni asistent fra Ljubo Kurtović, područni duhovni asistent područnog bratstva Bosne Srebrene fra Danijel Rajič te duhovni asistent posuškog bratstva fra Marko Dragičević.

Ovogodišnji predavač je bio dr. sc. fra Ante Vučković, prodekan za znanost na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Fra Ante je govorio o zavisti razmišljajući o biblijskom tekstu iz Markova evanđelja:
Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. (Mk 15,10)
„Zavist pokazuje ljudsku žudnju za nečim što ima drugi te prijeti uništenjem bilo dobra na kojem zavidnik zavidi ili, što je još gore uništenjem onoga tko to dobro posjeduje za razliku od ljubomore koja je strah od gubitka nečega što čovjek smatra svojim posjedom. U podnožju zavisti leži suparništvo. Pilat sluti da bi glavari svećenički htjeli imati ono što Isus ima. Uz to, osjećaju se zakinutima zato što to ima on, a ne oni.
Zavist može nastati pod pretpostavkom da su dobra ograničena. Ono što je poželjno nije dostupno svima. Dobra na kojima se zapaljuje zavist mnoga su: zdravlje, prijateljstvo, ljubav, čast, ugled, vlast, status, poštovanje, moć, utjecaj, sigurnost.
Narod je bio očaran Isusovim naukom. Narod je samo nekome mogao dati svoje oduševljenje, a svećeničkim je glavarima to bio razlog zavisti. Poznavali su samo jedno rješenje. Ubojito rješenje da uklone Isusa i tako uklone udivljenje naroda.

Zavist živi od uvjerenja da ono što drugi ima zapravo ne pripada njemu. Tko je pod vlašću zavisti duboko je uvjeren da je ono na čemu zavidi drugome zapravo njegovo vlasništvo.
Zavist se osjeća tjelesno. Netko pozeleni od zavisti. Ili ga sasvim ukoči. Zavist stišće zube. Drugi škripi zubima, nekome se suzuju oči. Kao da se tijelo napinje kako bi što snažnije moglo izbaciti strelice i otrov. Kada zavist obuhvati čovjeka, on više ne gleda izravno u lice onom kome zavidi. Zavist ima potrebu sakriti se iza pravednosti, nijekanja, opravdanja, preimenovanja. Svaki negativan stav traži neki privid dobra kojim se prikriva.

Da bi nešto bilo zavist i kao takvo jedan od sedam glavnih grijeha iz kojeg može postati i smrtni grijeh, valja da je povezano sa smrću. Zavist raste sve do volje uklanjanja onoga kome zavidi. Zavisti naginju neki tipovi ljudi. Častohlepni, njima je svaka čast koja se iskazuje nekom drugom kao mač boli i kao dobro koje im je netko ukrao. Ili ljudi koji žive s osjećajem da nisu dobili dovoljno priznanja. Stoga nije teško razumjeti da su zatorena društva u kojem su svi članovi više manje na istim položajima jako pogodna za rađanje i razvoj zavisti (nastavnici, liječnici, redovnici i redovnice). Zavist se zapaljuje ondje gdje postoji suparništvo.
U zavist je lako upasti. Nije lako iz nje izaći. Prividi izlaza kao što su: traženje navodne pravednosti ili okrivljivanja varaju. Vode u još teže poteškoće. U nasilje, u obmane, neprvde, nadmetanja bez dobroga kraja.
Potražimo li izlaze u Novom zavjetu nalazimo da Isus upućuje na promjenu pogleda. Od pogleda koji u drugome vidi suparnika valja pogled usmjeriti na dobroga Oca. On je izvor dobra koje nije oskudno. Isus neprestano poučava da Bog nije ni škrt ni oskudan. On je širok, bogat i dobrostiv Otac. Velika je pomoć vidjeti sebe u istini, vidjeti svoju zavist.
Vježbati radost s dobrima koji drugi ima dalja je novozavjetna sugestija koja čovjeka oslobađa zamki i mreže zavisti. Najvažnija je životna odluka- odlučiti se za dobro i činiti ga neovisno o zlobi i zavisti suparnika.“
Popodnevnu stanku mnogi su iskoristili za osobnu molitvu na Podbrdu, a popodnevno predavanje fra Ante Vučković je posvetio Godini vjere govoreći o temi „Vjera u nevjeri“. Istaknuo je primjere spektakularnih obraćenja, kao i primjere gubljenja vjere.

Fra Ante je naglasio:
„Vjera je povjerenje, vjera je odnos s Bogom. Tko se obrati, ne promijeni način mišljenja nego promjeni život“, te dodao da se vjera liječnika vidi u bolnici, nastavnika u školi što je bila izravna poruka svjetovnim franjevciima o načinu života.
Fra Ante je preporučio: „Budite strpljivi s ljudima koji nisu iskusili Božju ljubav“.
Sudionici seminara pridružili su se uvečer programu u župnoj crkvi slaveći svetu misu i sudjelujući u klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom koje je predvodio fra Ante.

Nedjelja jutro je započela molitvom iz Časoslova i svetom misom u kapelici koju je predslavio fra Ante u sumisništvu sa fra Danijelom Rajičem. Liturgijsko pjevanje predvodili su mladi članovi OFS-a.
Seminar je završen svjedočenjem iskustava sa seminara, zahvalom Bogu na daru franjevačkog bratstva kao i organizatorima i predavaču. Istaknuta je i bratsko zajedništvo braće iz sestara iz cijele Bosne i Hercegovime, čijom će se molitvom prevladati prisutni problemi u ovoj državi na raznim životnim poljima. Fra Ante je pozvao da Božji mir, kojega nam Bog daruje ne zadržavamo za sebe nego da budemo širitelji i nositelji mira te tako budemo sljedbenici svetoga Franje.