FSR Posušje: Hodočašće u Kraljevu Sutjesku
U okviru manifestacije Dani Kraljice Katarine Franjevački svjetovni red i ove je godine organizirao hodočašće u Kraljevu Sutjesku, koje postaje tradicija i obaveza svih pastoralnih djelatnika, posebno duhovnih asistenata i mjesnih bratstava, da kroz ovaj doživljaj zajedništva učvrste svoje franjevaštvo, dobiju nova nadahnuća, svjedoče svoju vjeru, cijene svog uzora kraljicu Katarinu i da budu ponosni na svoju franjevačku baštinu.
Tako smo se i mi, članovi posuškog FSR, u ranim jutarnjim satima okupili ispred franjevačke crkve i krenuli prema Kraljevoj Sutjesci. Pošto je bilo jako rano i neki su spavali, u autobusu je bilo tiho, ali situacija se uskoro promijenila. Započeli smo molitvom koju je predvodio naš mladi fra Goran Ćorluka, koji je s nama hodočastio zbog spriječenosti našeg duhovnog asistenta fra Marka. Izmolili smo krunicu, nastavili s pjesmom, čitanjem duhovnih tekstova za razmišljanje, fra Goran je svjedočio o svome pozivu i vrijeme je brzo proteklo.
Na putu od parkinga do crkve susreli smo se s braćom iz Hercegovine i ostalih krajeva naše zemlje. Došli smo ranije pa smo imali dovoljno vremena da razgledamo crkvu, samostan i prostor oko njih. Crkva je bila prepuna franjinih sljedbenika, vjernika u živopisnim narodnim nošnjama, i sve je odisalo svečanošću i zajedništvom. U 11 sati je započelo svečano liturgijsko slavlje koje je predvodio fra Miljenko Šteko uz asistenciju fra Mate Topića, nacionalnog duhovnog asistent FSR-a, a u koncelebraciji je bilo 20-ak braće fratara, duhovnih asistenata mjesnih bratstava FSR-a. Osim našeg bratstva, hodočastila su braća i sestre ostalih hercegovačkih bratstava: Širokog Brijega, Humca, Čitluka, Mostara.
U propovijedi fra Miljenko je govorio o kraljici Katarinini, koja je bila trećarica, te njenoj žrtvi za svoj narod, svoju vjeru i domovinu. Živjela je u najteže doba za katoličanstvo, za vrijeme turskih osvajanja. Ostavila je trag marljive i pobožne žene. Učila je žene sutješkog kraja različitim plemenitim poslovima. Turci joj ubijaju muža, njenu djecu odvode u Tursku i poturčuju ih, a ona uspijeva doći do Rima. Na koncu je svu svoju zemlju ostavila u vlasništvo Svetoj Stolici ako se njen sin Sigismund ne vrati iz ropstva i ako ponovno ne postane katolikom. Fra Miljenko je istaknuo da bi i nama ta blažena kraljica trebala biti uzor u brizi za brata čovjeka.
Nakon mise održana je smotra folklora koja je upriličena na otvorenoj pozornici u blizini crkve i samostana.
Uskoro je došlo vrijeme za povratak. Svratili smo u sjemenište u Visokom, gdje nas je dočekao fra Stjepan i fra Stipo, odgojitelj i profesor u sjemeništu. Fra Stjepan nam je pokazao klasičnu gimnaziju, koja se iz temelja obnavlja, te nas je potom upoznao s poviješću i važnošću ovog samostana i sjemeništa. Pokazao nam je prostorije u kojima sjemeništarci žive i rade. Susreli smo se sa sjemeništarcima. Među njima su i naši posušaci, nadamo se budući svećenici, Tomislav Crnogorac i Vinćent Kajtazi, koje su jedva dočekale zagrliti njihove majke trećarice, koje su s nama hodočastile u Kraljevu Sutjesku. Susret naših mama i sinova bio je dirljiv za sve nas, ostavili smo ih Božjem vodstvu i krenuli dalje.
Nastavljajući put kroz kišovitu Bosnu u autobusu je bilo jako veselo uz pjesmu i molitvu. Naša ministra s. Ana Bago je organizirala ovo naše hodočašće tako da nije ostavila ni jedan neispunjeni trenutak, pa je u povratku, uz ostalo, pročitala predavanje Darija Brigića: Poslanje svjetovnog franjevca, održano u Međugorju na seminaru trajne formacije prošle godine. Tako poučeni i učvršćeni u svom poslanju stigli smo kući, umorni i iscrpljeni, ali s osmjehom na licu ispunjeni duhovnim bogatstvom susreta i druženja s braćom franjevcima i ostalom braćom i sestrama u Isusu Kristu.
Mirjana Bakula, FSR Posušje
