Širokobriješki FSR u Brestovskom
U ranim jutarnjim satima, 11. kolovoza, na nebeski rođendan sv. Klare Asiške, skupina od stotinjak župljana i članova našeg mjesnog bratstva FSR-a u pratnji fra Vitomira Muse i s. Ane Čotić krenulo je autobusima put Bosne, u malo mjesto zvano Brestovsko. Snenih očiju, ali budnih srdaca, s molitvom i pjesmom na usnama, pripremali smo se za jedan uistinu poseban događaj – naša župljanka i nekadašnja ministra širokobriješkog ogranka FSR-a, sestra Jadranka Lasić, položila je svečane redovničke zavjete u samostanu sv. Klare. Ovom svečanom činu nazočilo je još 50-ak trećara i sumještana koji su doputovali osobnim vozilima, te veliki broj domaćih vjernika.
Okupljeno mnoštvo toplim riječima pozdravio je fra Vinko Tomas, duhovnik sestara klarisa. Svečano misno slavlje predslavio je uzoriti kardinal, nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić, u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovrom Gavranom i provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Ivanom Sesarom, te još nekoliko svećenika. Premda sam znala da nazočimo nečem osobitom, pojavljivanje sestara, među kojima je bila i sestra Jadranka, pobudio je u meni divljenje i radost. Kard. Puljić izrekao je ime s. Jadranke (redovničkog imena Marija Franciska od Prečistog Srca Marijina), na što se ona odazvala riječima „Evo me!“. Pročitala je tekst zavjeta, i činom prostracije (potpunim lijeganjem na tlo) iskazala je potpuno predanje i poniznost. Za vrijeme polaganja zavjeta molili smo litanije Svih svetih. Kardinal je zatim postavio šest upita vezanih za prihvaćanje pravila Reda siromašnih sestara sv. Klare, na koje je s. M. Franciska odgovorila potvrdno. Polaganje ruku u ruke časne majke M. Ivane Šuljić značilo je da je s. M. Franciska konačno i službeno postala jednom od siromašnih sestara sv. Klare. Dok je odgovarala na upite, mnogima su niz obraze potekle suze – jedna osoba odlučila je krenuti putem sv. Klare, putem potpunog predanja Kristu. Kako to veličanstveno zvuči: služiti Onome koji je došao na zemlju služiti potrebnima.
Njezine riječi ostavile su snažan dojam na mene. U današnjem svijetu, koji se udaljio od Boga i na njegovo mjesto postavio neke druge vrijednosti, koje osiromašuju ljudska srca i duše, jedna osoba odazvala se Božjem pozivu. Vidjevši ozareno lice s. M. Franciske, shvatila sam da tako izgledaju lica onih koji se predaju Božjoj Providnosti. Polako hodeći u povorci čestitara, razmišljala sam kako je hrabro bilo odlučiti se na takav način života – odreći se svega da bi dobio Sve. Ljudskim očima gledano, to je ogromna žrtva, ali naš Gospodin je žrtvovao svoj život kako bismo mi živjeli. Čestitajući s. M. Franciski, osjetila sam djelić te neizmjerne sreće. Ostatak svoga života provest će u molitvi i zajedništvu s Bogom, potpuno odvojena od vanjskog svijeta. Možda zvuči nezamislivo, ali je uistinu moguće. Prisjetih se sljedećih riječi sv. Augustina: „Kad budem združen s Tobom svim svojim bićem, nigdje neću imati boli ni napora, i život će moj biti živ, sav pun Tebe.“ Postoji li išta bolje od toga? Smatram kako njezin čin nije bijeg od života i stvarnosti, nego odlazak u bolji život.
Prepuni dojmova uputili smo se prema živopisnom gradiću Kreševu u kojem se nalazi čuveni franjevački samostan s crkvom sv. Katarine, osnovan koncem 16. stoljeća, odakle su franjevci došli na Široki Brijeg. Tamošnji nas je župnik upoznao s poviješću crkve, u kojoj se čuvaju posmrtni ostaci dvojice zaslužnih biskupa-franjevaca rodom iz kreševskog kraja, fra Mate Delivića i fra Marijana Bogdanovića, i bogatstvom umjetnina što krase njezinu unutrašnjost. Razgledali smo i muzej starina, u kojem se nalaze matične knjige i razni teološki spisi, dragocjeno crkveno posuđe, kao i brojni predmeti kojima su se naši preci u prošlosti služili. Gledajući sve te predmete, osjećala sam se kao da sam se vratila u vrijeme prije stotinu i više godina. Naročito je zanimljiv bio obilazak spomen-sobe čuvenog franjevca i pjesnika fra Grge Martića. Zaista je neprocjenjiva vrijednost naše baštine, koju dugi niz godina od zaborava čuvaju marljivi redovnici kreševskog samostana.
Vraćajući se u Hercegovinu, promatrajući prirodne ljepote Bosne, molitvom smo iskazali zahvalnost Bogu na predivnom danu (i daru). Neopisivo sam sretna što sam mogla sudjelovati u ovom vrlo rijetkom i iznimnom činu, koji je pridonio proslavi velikog jubileja osamstote obljetnice utemeljenja Drugog franjevačkog reda, Siromašnih sestara sv. Klare.
Lucija Naletilić, FSR Široki Brijeg
